Warning: Declaration of WPBakeryVisualComposer::addShortCode($shortcode) should be compatible with WPBakeryVisualComposerAbstract::addShortCode($tag, $func) in /home/tompa/public_html/iml-lifecoaching/wp-content/plugins/js_composer/composer/lib/composer.php on line 8

Warning: Declaration of WPBakeryShortCode_VC_Column::template() should be compatible with WPBakeryShortCode::template($content = '') in /home/tompa/public_html/iml-lifecoaching/wp-content/plugins/js_composer/composer/lib/shortcodes/column.php on line 167

Warning: Declaration of WPBakeryShortCode_VC_Row::getColumnControls($controls) should be compatible with WPBakeryShortCode::getColumnControls($controls, $extended_css = '') in /home/tompa/public_html/iml-lifecoaching/wp-content/plugins/js_composer/composer/lib/shortcodes/row.php on line 232

Warning: session_start(): Cannot send session cookie - headers already sent by (output started at /home/tompa/public_html/iml-lifecoaching/wp-content/plugins/js_composer/composer/lib/composer.php:8) in /home/tompa/public_html/iml-lifecoaching/wp-content/plugins/nomorecaptchas/no-more-captchas-validate.php on line 18

Warning: session_start(): Cannot send session cache limiter - headers already sent (output started at /home/tompa/public_html/iml-lifecoaching/wp-content/plugins/js_composer/composer/lib/composer.php:8) in /home/tompa/public_html/iml-lifecoaching/wp-content/plugins/nomorecaptchas/no-more-captchas-validate.php on line 18
kolovoz | 2015 | IML LifeCoaching

Archive for “kolovoz, 2015”

Čovjek hoće-neće sreću veću!

Čovjek hoće-neće sreću veću!

Sreća je samo stanje mog uma ovog trenutka. Kad uhvatim val tog trenutka i uspijem ga zadržati dugo, duže i najduže, ja sam tada sretna žena. Svi težimo tome, želimo biti sretni. Budimo sretni! Mnogi mudraci i pjesnici zapisali su svoje definicije sreće, a jedna mi se posebno sviđa: „Sreća je zdravlje i slabo pamćenje.“ Ili stih: „Pamtim samo sretne dane.“

Puno toga vučemo sa sobom kao “prtljagu” iz prošlosti, kao svoja iskustva s kojima ćemo uspoređivati ono što dolazi ubuduće. Zbog razmišljanja na način “neka mi se nađe“ smatramo da, ako se neka situacija ponovi, znat ćemo što i kako učiniti. Doduše, znat ćemo samo nešto (ili vrlo malo toga), a za neke je stvari bolje da ih ne znam od prije (puno više je toga). Sve što smo iskusili, trebalo nas je nečemu naučiti kako bismo s novim znanjima kročili naprijed. Ako smo se napatili a nismo ništa naučili, tada ćemo ići na “popravni ispit” ili čak “ponavljati razred”, moguće i više puta isti. Kada naučimo, osvijestimo i zapamtimo, tada smo slobodni i jednostavno – znamo. To što znamo ne nosimo više kao “prtljagu” iz prošlosti. Znanje je kao tetovaža – lagana, bez težine, a snažna. Ulijeva nam hrabrost, samopoštovanje i sigurnost. To znanje nas oblikuje.
Ono što nismo osvijestili kao lekciju, nego o tome i danas često razmišljamo, govorimo o tome kao o teškoći i patnji, to nije postalo naše znanje i nosimo ga još uvijek kao tešku “prtljagu” iz prošlosti. Da, patit ćemo i dalje, žaliti se, prepričavati i tražiti razlog zašto se baš nama to događa.
Pravo je pitanje u tom trenutku: “Što trebam naučiti iz ove situacije?” Promatraj, nađi način kako ćeš riješiti izazov koji imaš pred sobom i stekni znanje – iskustvo koje će te oblikovati.
Počnimo izazove prihvaćati uz dobrodošlicu, analizirajmo ih kao rebus, kviz, križaljku, pronađimo rješenje, odradimo zadatak i spoznajmo ono što smo trebali spoznati – znanje. U svakom izazovu prepoznajmo priliku za stjecanje što više znanja i iskustava, no nemojmo dopustiti da izazov iscrpi nas.