Archive for “travanj, 2017”

Želim postati prijateljica sebi, a onda ću biti dobra i tebi

Promatrajući svijet oko sebe kao da sebe ni ne vidim. Je li vam to poznato?

Nisam svjesna da ne vidim sebe.

Odlično zamjećujem stvari kod drugih, vidim i čujem i ono što nije rečeno.

Sposobna sam dovršiti rečenicu i zaista znati što je drugi htio reći iako možda niti on sam to ne zna.

 

Sve dok se ne ugledam u ogledalu… O, pa to sam ja!

Nije zapravo jednostavno promatrati sebe, pa lakše je gledati druge.

Nekako nam je sve kao na pladnju. Sve nam je jasno kod drugih. Znam točno što bih ja učinila i kako bi to trebalo riješiti. Ne razumijem zašto se ona oblači baš tako, kad joj uopće to ne stoji, a novaca ima. Bilo bi dobro da se konkretnije pobrine o obitelji.

Čemu se trudi kad je ionako ne slušaju što im govori?

Brojna su procjenjivanja i ocjenjivanja dok gledamo druge.

 

Promatrajući druge volim im davati sugestije i prijedloge, čak i kad me nisu za to pitali. No, uvijek su moji komentari dobronamjerni.

 

I sve to činim do određenog trenutka, do neke situacije kad počinjem živjeti svoj život. Sve što sam dotad vidjela na drugima, tada počnem gledati i prepoznavati na sebi.

Pa gle čuda, puno je posla tu, a i nije naročito zabavno! Zapravo izuzetno je zahtjevno prvo prihvatiti da to što vidim tako i jest. Nakon toga nastaviti gledati i zaista se suočiti s brojnim situacijama. Pravim popis, to do lista je poprilično dugačka.

Važno je odrediti prioritete, osvijestiti potrebe, prednosti i slabosti. Uvidjeti realne mogućnosti i slabe karike. Prepoznati svoju osobnost i želje te definirati svrhu postojanja.

 

Procijeniti važnost svojih slabosti te pronaći rješenje kako ih unaprijediti.

Nositi se sa svime time i istovremeno rasti. Učiti, nadopunjavati rupe, ojačati slabe karike, isticati prednosti i koristiti sve postojeće vještine i znanja.

 

Kada pogled skrenemo u svoje dvorište, dobivamo potpuno drugu percepciju svijeta i života. Naši se prioriteti preslože i zapravo je sve vrlo jasno ako to želimo i vidjeti.

 

Nitko nije rekao da je lako, ali znam da je vrijedno truda!

Upoznati sebe, učiniti se vlastitom prijateljicom i biti osoba s kojom se želim družiti.

IML

 

Sretna sam!

 

Smije li se to biti? Dozvolila sam sebi da smijem, ali kako znam da sam sretna? Moram li proanalizirati svaku svoju temu da bih odgovorila da sam zadovoljna, mirna i uspješna? Kako zapravo procijeniti sreću? Ima još tema koje nisu savršene niti završene, a ja sam ipak sretna?

Moja sreća je neke sunčane narančasto žute boje… meka i gusta poput meda i slatka, da slatka. Moja sreća je mir, smiješak na licu, ali i veselje, radost. Puna je energije, kreativnosti i akcije.

Jesam li posebna sad kad osjećam sreću? Koliko dugo smijem biti sretna? Hoće li nakon toga doći nešto loše?

Sve to i još puno više pitanja nastaje iz uvjerenja koja imamo u vezi sreće. To je pojam rezerviran za one „neke druge“, nema sreće za nas, ili su sretni samo rijetki, nemam sreće i gotovo. Toliko smo svih tih tvrdnji čuli i sve to urezalo nam se duboko u podsvijest da je izraz biti sretan zapravo mitska rečenica za stanje koje je rezervirano samo za posebne. Čak niti na filmovima ne gledamo „sreću“, imaju su svega ostalog, samo sreće ne.

Što će nam uopće sreća? Kako je stvoriti, kako povjerovati da je možemo zaista imati?

Sama sam odlučila biti sretna, ali morala sam shvatiti tko sam zapravo? Uključila sam svoje srce u taj projekt, jedino me ono može dovesti do stvarnog odgovora.

Veliki broj izazova, iskustava, boli, neslaganja, opasnosti, povreda i rana potrebno je za dobiti rat, doseći vrh i znati što je put, a put je cilj. Kad se popneš na sam vrh, osjećaš ponos, ali put je zapravo uspjeh i sreća. Putem se stvaramo, putem se formiramo, putem se mijenjamo, putem upoznajemo druge i volimo. Putem donosimo odluke i napuštamo neke ljude i mijenjamo odnose.

Događa se duhovni rast, buđenje i počinjemo vjerovati sebi. Vjerujemo da smo skup svega dobroga. Cijenimo ono što jedino imamo, a to je sadašnji trenutak. Izabiremo svjesno kako vidimo sve što se događa oko nas i odlučujemo biti sretni!

Usudite se biti sretni, dragi ljudi. Jednostavno udahnite i recite sebi: sad sam sretna! Nabrojite sebi nekoliko stvari koje vas vesele, nešto zbog čega vam se pojavi osmijeh na usnama? Uočite taj osmjeh i dajte mu na važnosti.

Ne dajte nikome da vam kaže da ga ne zaslužujete ili da vam ga skine pitanjem: „Što se smiješ bez razloga?“

Sretna sam jer sam tu, sada, jer me ništa ne boli, jer je sunčano i jer znam da je sve upravo tako kako treba biti. Idem naprijed svaki dan i uz prisustvo svoje sreće osjećam se dobro i zadovoljno.

IML

Facebook ili svijet u malom

Facebook je prostrana livada s travom, korovom, divnim poljskim cvijećem, mirisnom zemljom i komadima tvrde ilovače. Ovdje osjećam i mirisne zdrave trave, ugledam poneku glistu, krtičnjake iz kojih bojažljivo vire uplašene krtice, čujem pčele koje zuje i oprašuju šareno cvijeće te bumbare. U travi šušne i pokoja kornjača i poljska zmija, a veselje unose šareni leptiri. Sve to grije sunce, ako je tu, ili se osjeća miris kiše koja je netom pala.

Facebook je svijet u malom. I kroz stvarni svijet trebamo znati broditi, a siguran let kroz virtualni svijet pravo je umijeće, jer on je zapravo velika šarena laž. Zavodi nas, opušta, daje nam osjećaj “skrivenosti”, no zapravo nas mami da budemo voajeri, pa glumci i kritičari. Privlače nas tuđe situacije ili razmišljanja i, uglavnom, na livadi Facebook “života” uvijek je živo, izmjenjuju se poruke, stavovi, doživljaji i osjećaji.

Kad ste na fejsu, možete pokazati osobnost, strpljenje, karakter te vještinu diplomacije. Voajeri su zanimljiva grupa, stalno su “on line” bez ostavljanja komentara. Oni su pasivni i stalni korisnici, u stvarnom svijetu često komentiraju pojedine događaje ili izjave, a sve o tome saznali su na fejsu! Mudrijaši pak koriste svaku priliku istaknuti svoju pripadnost nogometnom klubu ili naciji i svaki dan trebaju potvrdu tko su i komu pripadaju. Time sami sebe bodre i pripisuju si važnost. Brzi su na komentarima svima koji misle drugačije ili ne navijaju za “njihove”, i to čine posve javno, očito… „Ja nisam na Facebooku“, kažu oni su oni koji nemaju profil, ali prate objave i znaju što se događa preko tuđeg profila. Njihov stav je da ih fejs ne zanima i to je glupost. Mogli bismo nabrojiti još neke različite skupine koje se na svoj način odnose prema Facebooku, kao što i u stvarnom nailazimo na različite ljude.

Vrijedno je imati priliku pročitati drugačije mišljenje i prihvatiti činjenicu da postoji. Vrijedno je pročitati komentar koji nije u skladu s mojim stavovima te znati da druga osoba na to ima potpuno pravo. Korisno je primiti kritiku i uvažiti je. Treba znati odgovoriti na komentar, pohvalu ili kritiku. Sve su to korisni treninzi za upoznavanje vlastitih emocija.

Facebook je platforma na kojoj možete upoznati pojedine osobe. Putem fotografija, postova te pristupanja širom svijeta točno se iščitaju izazovi, stanja u kojima osoba jest, njezina interakcija s društvom. Facebook je, kao i svaka neobavezna igra, uvijek zapravo poligon za testiranje svih naših vještina, temperamenata i opće kulture. Facebook je mjesto gdje se može učiti, saznavati, vjžbati puno toga, samo treba vidjeti, htjeti i smjeti.

To je mjesto gdje možemo odlučiti tko će biti ljudi koji hrane i oplemenjuju naše životno okruženje svojim djelovanjem i pisanjem, dok one koji ga truju možemo jednostavno ukloniti samo jednim klikom! Kakvo nam je okruženje, važno je za higijenu uma i duha, a sve što vam smeta ne puštajte ni blizu svojim mislima. Simpatični poznanik iz kvarta ili kolega iz ureda može biti veliki mudrijaš, no ne dopuštajte nikom da vas ugnjetava svojim postovima, uvjerenjima i isticanjem vrijednosti koje vrijeđaju vaš mentalni sklop i prljaju vaš prostor.

Facebook je poligon za emocionalni trening, za formiranje odgovarajuće grupe virtualnih prijatelja koji će nam dati energiju za svaki novi dan i kojima ćemo naučiti komentirati nešto što nam se sviđa, pohvaliti ili jednostavno napisati svoj stav, a ponekad je i “Like” dovoljan!