Kamo curi naša životna energija i veselje?

S različitih nivoa svijesti možemo tumačiti i pitanje i odgovarati na njega ili ne.

Često čujem da je netko ljut na nečiji stav, pa čak su ljudi i tužni jer netko ima vrlo malo empatije i ne koristi je u odnosima.

Naučeni smo i prihvatili smo kao jedinu istinu jednu sliku, a to je da sve što se događa ima veze s nama i okrenuto je prema nama.

Primjerice, ako netko nervozno luduje na cesti, mi pomišljamo da je osoba neljubazna i smatramo njegov čin osobnom uvredom. Odmah se javlja nervoza koja je odraz ponašanja druge osobe te potreba za odgovorom i komunikacijom koja sigurno neće biti ljubazna.

Ako čekamo u redu banke i netko želi proći preko reda, takvo neodgovorno ponašanje odmah karakteriziramo kao neodgojeno i imamo potrebu držati bukvicu i osorno se postaviti na osobu iskazujući osobne uvrede: “Zar smo mi neke budale jer čekamo u redu?”

Postoji nebrojeno primjera u svakodnevnom životu kada tuđa ponašanja promatramo i doživljavamo kao poruku upućenu nama osobno.

Naravno da imamo pravo procijeniti sviđa li nam se neko ponašanje ili ne, ali posebno je važno osvijestiti da se svatko ponaša u skladu sa svojim mogućnostima, znanjima i potrebama. I da, naravno da možemo mirno komentirati i skrenuti pažnju, bez prodika i roditeljskog mahanja kažiprstom, što u 90% slučajeva izaziva agresivnu reakciju te tipično ponašanje buntovnog djeteta koje kaže: “Sad za inat baš hoću.”

To što netko psuje i viče njegova je slika, a ne moja. To što netko prelazi red i ne poštuje sve ostale koji čekaju prikaz je pristojnosti te osobe. Ona to nikako ne čini meni osobno, nego se tako ponaša sama sebi.

To što je moja majka nervozna došla s posla i ima potrebu vikati i vrijeđati nas ukućane, nema osobno veze sa mnom, ima s njezinom nervozom i kanaliziranjem iste. Zato nisam ja loša osoba, nego ona ne zna kako bi komunicirala s obzirom na svoje stanje i raspoloženje.

Naravno da su neka ponašanja okidači za reakcije drugih ljudi, i upravo to može biti dobra prilika da procijenimo osobu koja reagira i način kako to čini. Procjenjujemo ljude koji su nam važni i bliski.

Divno je naučiti pristojno skrenuti pažnju na važnu temu, blagodat je moći otvoreno dati prijedlog rješenja problema i još je veći uspjeh jasno primiti informaciju i zaista čuti stvarnu namjeru.

Bilo bi dobro primijeniti viđeno dobro i loše. Isto tako znati izbjegavati nepoznate osobe koje imaju svoje reakcije u našoj blizini, a koje nama ne odgovaraju, te se nikako ne uključivati u pojašnjenja i objašnjenja da ne skupljamo lošu energiju na sebe.

Svatko reagira kako zna i umije s onim što ima i s čime može.

Korisno je za mene da svojim bližnjima ukažem na neslaganje s njihovim ponašanjem. Radi mog samopouzdanja važna je rečenica: “Meni osobno se ne sviđa kada podižeš ton i vrijeđaš; ne sviđa mi se kada nervozno reagiraš na svakodnevne izazove i ‘nebitne’ situacije (gužva u pošti, red u dućanu, kolona do centra).” Sve su to situacije koje nemilosrdno kradu puno životne energije i radosti ako im to dozvolimo.

Sagledajmo tko su važne osobe u našem životu i naučimo uljudno komunicirati. Sve ostalo naučimo zaobilaziti kad god osjetimo da su opasnost za naš izvor energije.

Uvijek je nesmotrena reakcija veliki ubod za okruženje i nama dragu osobu. To su rane koje teško zarastaju, a ožiljak ostaje zauvijek.

Budimo svoj svijet i prihvatimo da svatko reagira kako zna i može, a i mi isto tako. Učinimo svijet boljim mjestom i promatrajmo svoje reakcije, neka budu što mirnije i korisnije, a da ne trošimo svoju i tuđu životnu energiju i veselje.

IML

Leave a Reply